Aleksandar

Danas je moj tim pokazao zrelost i spremnost za velika djela.Nisam sklon da pišem o ljudima sa kojima radim,ali danas je poseban dan.Poslije 5 mjeseci bez plate i rada u najtežim uslovima bez osnovnih sredstava za rad članovi mog tima su smogli snage da pogledaju sebi ravno u oči i vide ono što su postali u zadnjih godinu dana od kada rade sa mnom,a to je :pravi majstori akcije,munjadžeri…

Dobili smo zadatak da zatvorimo deo kompanije koji donosi gubitak,bez imalo emocija i u formi kao da primaju plate direktora u General Motors,davali su otkaze,popisali 32 MPO (maloprodajni objekat prim.aut.),radili dan i noć bez novčane naknade i sve to dok je lider ( moja malenkost) ležala u rovu sa teškom gripčinom .Impresioniran sam.Želim Vam cijenjeni čitaoče da osjetite ponos i sreću što pripadate timu titana bez mane i straha kao ja što sam osjetio nakon primljenog izvještaja (naravno da sam radio bolestan i od kuće non stop online i užarenog mobilnog telefona i pored temperature i otežanog disanja).
Da li je bolelo?Pa jeste,teško je dati otkaz radniku (to ne znaju samo oni koji nisu bili u prilici),još teže živjeti i raditi u Srbiji bez plate,ali na kraju kada se podvuče crta,moj tim je zablistao.Ideja koja stoji iza toga je da moraju da prežive oni koji ostaju i da  manjina mora podnijeti žrtvu zarad većine.I nije bitno da li će naša kompanija opstati,jedino što je bitno da je danas moj tim postao veliki i spreman i za najveće tržišne utakmice.Nadam se da će nam vrijeme koje dolazi dati šansu da to i dokažemo.

Hvala cjelokupnom timu Futuraplus u  Vojvodini na zalaganju!

MAKTUB

Filed under: Put upravljanja